Stranci u Republici Srbiji mogu biti nosioci prava i obaveza u skladu sa propisima Republike Srbije. U Ustavu Republike Srbije proklamovano je da stranci, u skladu sa međunarodnim ugovorima, imaju sva prava zajemčena Ustavom i zakonom, izuzev prava koja imaju samo državljani Republike Srbije.

Pre svega, stranci imaju pravo da ulaze i da borave u Republici Srbiji, pod uslovima koji su regilisani Zakonom o strancima.

Neka od drugih prava i obaveza stranaca su:

  • pravo da poseduju nepokretnost na teritoriji Republike Srbije, odnosno da steknu pravo svojine pravnim poslovima (ugovor o kupoprodaju, poklonu, doživotnom izdržavanju, nasleđivanju i sl.) pod uslovima uzajamnosti, i to fizička lica kojima je ta nepokretnost neophodna za obavljanje delatnosti ili, ako fizičko lice ne obavlja delatnost na teritoriji naše zemlje, stranci mogu steći pravo svojine na stanu i stambenoj zgradi kao i drugi državljani Republike Srbije. Obaveza koja proizilazi iz ovog prava jeste obaveza plaćanja poreza na imovinu;
  • pravo da steknu pravo koncesije na prirodnim bogatstvima, kada postoji obaveza plaćanja koncesione naknade;
  • pravo da osnuju društvo ograničene odgovornosti, pod istim uslovima kao i domaći državljani, uz određene specifičnosti koje se odnose na postupak registracije takvog privrednog društva: podnosi se fotokopija pasoša ili lične karte za strance, potrebno je prisustvo tumača ako stranac u postupku registracije ne razume srpski jezik, moguće je osnivačke akte overiti i u stranoj zemlji, ukoliko je zbog osnovača to nemoguće učiniti u Republici Srbiji (takva dokumentacija mora ispunjavati uslove koje je čine podobnom za postupak u Republici Srbiji). Ako je stranac zastupnik tog društva, ima obavezu da plaća doprinose za obavezno socijalno osiguranje;
  • pravo da zasnuju radni odnos, kada su u obavezi da poseduju vizu za duži boravak na osnovu zapošljavanja, odobrenje za privremeni boravak ili stalno nastanjenje, kao i dozvolu za rad koju izdaje Nacionalna služba za zapošljavanje.

Postoje neka prava koja su specifična za strance, a to je pravo na utočište (azil), koje se može steći samo ukoliko stranac osnovano strahuje od progona zbog svoje rase, pola, jezika, veroispovesti, nacionalne pripadnosti ili pripadnosti nekog grupi ili zbog svojih političkih uverenja. Takođe, postoje i prava koja po Ustavu i zakonima Republike Srbije mogu imati samo domaći državljani kao što je izborno pravo.