Ukoliko informacija koju tražimo nije dostupna na sajtu organa, i nismo je našli ni u informatoru o radu, možemo se direktno obratiti organu i zatražiti je. Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja nam omogućava da ostvarimo pravo da budemo informisani, tako što ćemo organu poslati zahtev za informaciju koju poseduje.

Informacija od javnog značaja mora biti svakome dostupna na zahtev. Ovo pravo možemo ostvariti na sledeći način:

  • tako što ćemo u prostorijama organa tražiti uvid u dokument koji sadrži informaciju;
  • tako što ćemo tražiti kopiju tog dokumenta;
  • tako što ćemo tražiti da nam se kopija dokumenta pošalje poštom, faksom, mejlom ili na drugi način.

Da bismo dobili informaciju koju tražimo potrebno je da pošaljemo zahtev ili da se usmeno obratimo ogranu. U prvom slučaju, najpre treba da  proverimo da li je organ objavio obrazac za pisani zahtev (primer obrasca na stranici Ministarstva pravde). Međutim, nismo dužni da koristimo preporučene obrasce, zato što organ mora da uzme u obzir i zahteve koji nisu dostavljeni putem obrasca. Samim tim, ukoliko zahtev uputimo usmeno (na primer, telefonom ili u prostorijama organa), on se tretira isto kao i pisani.

Organ je dužan da odgovori u roku od 15 dana – da nas obavesti da poseduje informacije, i da nam omogući uvid ili pošalje kopiju. Ako tražimo informaciju koja je važna za zaštitu života ili slobode nekog lica, ili za zdravlje stanovništva i zaštitu životne sredine, ovaj rok je dosta kraći – 48 sati. Međutim, treba da znamo da organ ima pravo da iskoristi duži rok od najviše 40 dana za dostavljanje informacije, ali u tom slučaju mora da nas u roku od sedam dana otkad smo podneli zahtev obavesti o tome da će koristiti taj duži rok.

Ako ne dobijemo informaciju u propisanim rokovima, možemo uputiti žalbu Povereniku za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti (na sajtu Poverenika nalaze se formulari, kao i dalje informacije o tome kome se žaliti). Poverenik će u roku od 30 dana naložiti organu da nam omogući slobodan pristup traženoj informaciji. Takođe, ako tražimo od neke institucije informaciju koju ona ne poseduje, ona mora da prosledi naš zahtev Povereniku. Poverenik će onda utvrditi ko poseduje tu informaciju i toj instituciji proslediti zahtev. Nas će, naravno, obavestiti o tome.

Na kraju, važno je znamo da je uvid u traženu informaciju besplatan (na primer, u prostorijama organa), ali Zakon ostavlja mogućnost da snosimo troškove kopiranja ili kurirske dostave dokumenata. Međutim, kad tražimo informaciju možemo jasno naznačiti da želimo da je dobijemo putem mejla (i upisati svoju imejl adresu), pa tako nećemo snositi nikakve troškove.